Banja Koviljača

Banja Koviljača



Geografski položaj

Banja Koviljača se nalazi u zapadnoj Srbiji, 300m od desne obale Drine, pored puta koji povezuje Loznicu sa Malim Zvornikom, odnosno Beograd sa Sarajevom i prostrane delove Srbije sa Republikom Srpskom i Bosnom i Hercegovinom. Od Beograda je udaljena 137km, Loznice 6km, Tršiča 13km, manastira Tronoše 17km, Malog Zvornika 19km, Šapca 59km, Valjeva 80km, Novog Sada 136km.

Nadmorska visina Koviljače je 125m. Nad banjom se diže 779m visoko šumovito Gučevo, poznato po Spomen-kosturnici ratnika izginulih u Prvom svetskom ratu tokom proboja fronta na Drini. Celo Gučevo je obraslo belogoricom, a najviše bukovom šumom. Po čistinama i proplancima Gučeva prepuno je jagoda i kupina, a od divljači ima kao i obično po našim šumama.




Istorija

banja koviljača mapa

Banja Koviljača se pominje 1533. godine kao seosko naselje. Krajem XVIII veka , Turci iz Podrinja i Mačve dolazili su u podnožje Gučeva na izvore lekovite vode. Vremenom je formirano lečilište pod vedrim nebom, a glas o lekovitim svojstvima vode brzo se prenosio do udaljenih krajeva. Tome je doprineo Vuk Stefanović Karadžić 1827. godine opisom ovog kraja, kada je Banju Koviljaču nazvao Smrdan Banja, zbog smrdljive bare, koja je bila tu gde je sumporovita voda sama izbijala na površinu i godinama i vekovima stvarala prirodno crno sumporovito blato. Godine 1836. kaptiran je Glavni izvor, pa je voda racionalnije korišćena. Topla banksla voda sa četiri sumporovita izvora prvi put je analizirana 1855. godine. Utvrđeno je izvesno prisustvo minerala i soli i ukazano na odgovarajuća lekovita svojstva. Pravi početak  organizovanog razvoja banjskog lečenja i turizma datira od 1. avgusta 1898. godine. U lepotama Banje Koviljače uživali su Vuk Karadžič, Dositej Obradović. U ovoj Banji lečili su se i Karađorđe Petrović, kralj Petar Prvi Karađorđević i Jovan Cvijić.




Prve hidrogeološke bušotine potiču iz 1899. godine. Uređenje bunara završeno je 1904. godine. Sumporovita voda iz Novog bunara sprovedena je u kupatilo. Voda iz bunara „Vuk Karadžić“ korišćena je za spremanje blatnih obloga. Uređeno je i kupatilo koje koristi vodu sa povećanim sadržajem gvožđa. Izvor „Vojvoda Anta“ korišćen je za lečenje pijenjem vode. Za ispiranja očiju i pijenje korišćena je voda izvora „Jordan“ i „Bakarna voda“. Time je proširen spektar bolesti i povreda koje se ovde leče. Glavno kupatilo ili Kupatilio kralja Petra I, završeno je 1907. godine, i za svoje vreme i namenu bilo je veoma moderno. Imalo je dva bazena sa 40 kada. Posle najnovijeg renovinaranja izgleda besprekorno i funkcioniše na dobrobit brojnih bolesnika i povređenih koji se ovde leče. Tridesetih godina, Koviljača je bila potpuno izgrađena kao banjsko lečilište. Uređen je park u njenom centralnom delu, površine 20 hektara, i kompleks parkovske šume od oko 40 hektara, idealno za šetnje fijakerom. Sve staze banjskog parka vodile su prema raskošnom vodoskoku koji je dominirao banjskom panoramom i bio jedan od njenih prepoznatljivih simbola. Šezdesetih godina, međutim, vodoskok je zamenjen fontanom, a najlepši detalj na njemu, četiri lavlje glave u bronzi, ugrađene su na obližnjoj česmi. Retke biljne vrste i otmeni paviljon sa koga je banjski orkestar svake večeri zabavljao goste, kao i skupocena ograda od kovanog gvožđa sa četiri ipozantne kapije i čuvarskom službom, učinili su ovaj park jednim od najlepših i najprestižnijih u to vreme.

Dragoceni primerci očuvane banjske arhitekture iz prve polovine prošlog veka i uspomena na kraljevsku porodicu Karađorđević koja je ne samo svojim boravkom u Banji, nego i zadužbinskim i državnim novcem finansirala njenu izgradnju, odredili su Banji Koviljači mesto među kraljevskim banjama Srbije. Otmene palate u prostranom krugu banjskog parka, ostale su autentične i gotovo nepromenjene, ali po komforu i sadržaju, potpuno pripadaju savremenom dobu.




Banja Koviljača indikacije, lečenje i prevencija bolesti

Banja koviljača hotel

U Banji Koviljači  se postižu dobri rezultati u lečenju i rehabilitaciji bolesti i povreda lokomotornog aparata, kakve su posledice preloma kostiju, posledice posle hirurških ortopedskih zahvata, iščašenje zglobova, kontrakture posle povreda i imobilizacija, neurovaskularne komplikacije posle povreda, zatim različite vrste reumatizma (degenerativni reumatizam zglobova, promene kičmenog stuba i bolesti rasta), kašnjenja u psihomotornom razvoju dece, povrede pri porođaju, cereblarna paraliza, išijas, neuralgije, vanzglobni reumatizam, hronički inflamotorni reumatizam, kožne bolesti i ožiljci. Dopunske indikacije odnose se na pareze nerava, parapareze, hemipareze, hronične zapaljive procese i stanja posle hirurških intervencija.




Prirodno-lekoviti faktori i lekovita svojstva

banja koviljaca mapa smestaj hotel

Pojava mineralnih i termomineralnih izvora na kojima se razvila Banja Koviljača, uslovljena je složenim geološkim sastavom terena i postojanjem rasednih linija u podnožju Gučeva. Na dubini od 8m javlja se voda sa povećanim sadržajem gvožđa. Na većim dubinama ima vodonosnih horizonata bogatih sumporom. Banjski izvori su više puta uređivani, a bunari i pumpe osavremenjivani. Temperatura vode je 15-32C. Po tome Koviljača pripada hipotermama. Iz blizine same banje donose se naročita, čista zemlja – ilovača, pročisti i izmrvi, i stavlja u naročite betonirane kanale i rezervoare, u tzv. kalilo u koje stalno utiče i protiče mineralna sumporovita voda. Mineralna voda Koviljače odlikuje se umerenom mineralizacijom u odnosu na tipične vulkanske vode Srbije, kao i neujednačenim hemijskim sastavom u odnosu na makro i neke mikro komponente. Tako, na primer, uočljivi su povećani sadržaji magnezijuma, kalcijuma i hlora. Najveći značaj ima bunar „Vuk Karadžić“, čija voda sadrži anjoe gvožđa, amonijuma, kalijuma, magnezijuma, natrijuma, nitrata, nitrita, karbonata, sulfata, hlora i bikarbonata. Među mikroelementima, kao nosiocima lekovitosti, ističu se: litijum, rubidijum, stroncijum, fosfor, brom, jod, cink, mangan i aluminijum. Glavni izvori za banjsko lečenje u Banji Koviljači jesu lekovita sumporovita i gvožđevita voda i lekoviti sumporoviti mulj, odnosno blato. Ove vode imaju podjednaku osnovu, a to je da su alkalno kisele slabo murijatične lekovite vode, sa specijalnim sastojcima. Banja Koviljača raspolaže za banjsko lečenje sa tri vrste gvožđevite mineralne lekovite vode i to: za piće, za ispiranje i za kupanje, i sa tri vrste sumporovite mineralne lekovite, i to sumporovite vode za piće, za kupanje i sumporovitog mulja, tj. blata za oblaganje.




Okruženje

Banja Koviljača ubraja se u vazdušne banje i pogodna je za  letovalište. Banja, po svom poližaju, spada u kraj sa nizinskom klimom. Osim klime i male nadmorske visine, Banja Koviljača okružena je šumom koja štiti od jačih vetrova, daje uvek čist, svež i potrebno ovlažen vazduh. Ona je prirodno lečilište pored plahovite, bistre i leti prijatno sveže reke Drine. To ovoj banji daje i karakteristike klimatskog mesta čije su izrazite prednosti: mir, čist planinski vazduh i mnogo sunčevih dana. Banja Koviljača i njena okolina predstavljaju zanimljivu turističku destinaciju, sa izuzetno bogatim kulturnim i istorijskim nasleđem, ali najveća vrednost ove podrinjske banje, svakako su izvori termalne vode i lekovitog blata-peloida.

Овај унос је објављен под Banje Srbije од стране .